Politika, ljudi i bokserske rukavice

Zvanični simboli predstavljaju nacije, ljude, vlade i ostale različite društvene grupe, čak iako se svi ne poistovjećuju sa njima. Ovo je predmet političke dinamike, a ona je sklona promjenama. Da bi istražili ovu oblast u Bosni i Hercegovini (BiH), i to vrlo lokalno, na općinskom nivou, Populari tim je prikupio grbove iz svih bosanskohercegovačkih općina. Takva perspektiva koja obuhvata čitavu zemlju omogućila nam je da vizuelno analiziramo poruke koje općinski grbovi odašilju, te da li postoje određeni trendovi među njima.

Kako bi je pripremili za ulogu buduće princeze, heraldičari iz ustanove “College of Arms” osmislili su grb za Kate Middleton sedmicu dana prije njenog vjenčanja za Princa Williama. “College of Arms” je zvanično heraldičko društvo u Velikoj Britaniji koje od svog osnutka u 15. stoljeću kreira vizuelni identitet za obitelji i pojedince. Glavni heraldičar pojasnio je da će nakon vjenčanja Catherine Middleton staviti grb svog oca pored grbova svog supruga kao simboličnu gestu nove unije, koja zahtijeva formalnu dozvolu od Kraljice.

Iako nije strogo pravilo, takvi grbovi su konstrukcije kolektivnog identiteta koje nalazimo širom svijeta. Neki heraldički simboli su čine se čisto ceremonijalne prirode, poput ovih kreiranih za kraljevska vjenčanja, dok drugi izazivaju nesuglasice, pa čak i kontroverzu. Hiljade ljudi se okupilo prošle godine u Prizrenu, na Kosovu, u znak prosvjeda protiv presude Ustavnog suda Kosova da se gradski grb treba promijeniti jer predstavlja samo albansku većinu. Manjine su zahtijevale promjenu navodeći ustavne vrijednosti, dok je većina demonstrirala kako bi zaštitila historiju. Nedavno je jedan visokopozicioniranu muslimanski klerik tražio da se polumjesec doda na državni grb Rusije kako bi se predstavilo i oko 18% muslimanskog stanovništva ove zemlje.

Simboli za koje se odluče vlasti obezbjeđuju vizuelni uvid u političku i društvenu dinamiku, pobliže reflektujući evoluciju određene zemlje ili regije. Titova Jugoslavija koristila je mnoge simboličke oznake za jačanje snažne slike komunističke vlasti. Crvena zvijezda komunizma, jedan od najvažnijih vidljivih primjera, nalazila se na svakom službenom dokumentu, visila je po fabrikama i školama, a našla se i na registarskim tablicama. Svaka od šest republika u Jugoslaviji imala je svoj grb, i na svima se jasno vidjela crvena zvijezda.

Nakon 40 godina uniformiranosti niti jedna nije zadržala crvenu zvijezdu kao dio nacionalnog simbolizma kada su stvarali nove vizuelne identitete kao nezavisne nacije naglašavajući međusobne razlike. Mnogi i danas s nostalgijom gledaju ‘ostatke’ zvijezda na groblju ili sporadičnim starim zgradama, jer je ovaj simbol bio nacionalni identifikator koji je kolektivno povezivao Jugoslaviju, barem na površini. Nestajanje crvene zvijezde ukazuje na primjer u kojem politički simboli prate evoluciju samoidentifikacije jedne zemlje.

U Bosni i Hercegovini (BiH) trenutno postoji mnogo simbola koje su vlasti usvojile a predstavljaju sve razine uprave, no neki su mnogo manje vidljivi od drugih. Zaintrigirani lokalnom upravom i interakcijom na nivou lokalnih zajednica, Populari je odlučio istražiti sadašnje grbove općina u BiH, jer je ovaj nivo uprave najbliži građanima. Rasuti diljem zemlje po prašnjavim općinskim zgradama, otisnuti na važnim dokumentima ili vidljivi na lokalnim suvenirima, ovi grbovi predstavljaju vrijedan pokazatelj prakse lokalne uprave. Na koji način lokalne vlasti utvrđuju koji dizajn najbolje predstavlja građane? S ciljem da se stekneo šira perspektiva Populari je kreirao bazu podataka ovih heraldičkih simbola kako bi napravio vizuelnu analizu načina na koji općine samoidentificiraju svoje građane.

Iako je prije rata u BiH, postojalo 109 općina, taj broj se popeo i trenutno postoje 142 općine u BiH i sve osim njih trinaest imaju grbove. Općinski zvaničnici odgovorni su za usvajanje grba koji predstavlja njihove zajednice, tako da je većina započela proces formiranjem posebnog žirija koji bira dizajn putem javnog natječaja. Da sve sve općine ne navode eksplicitno kriterije za odabir pokazuju mnogobrojni pronađeni primjeri, ali većina odredbi i uvjeta generalno traže prikaz nekog od aspekata općinskog naslijeđa (prirodnog, historijskog, kulturnog, itd.). Nakon zatvaranja natječaja, žiri odabere dizajn, preuzme vlasništvo nad grbom, a neki čak novčano nagrade pobjednike – kao pozamašan iznos od 1500 eura za dizajnera u Bihaću, dok je u Kreševu, na primjer, pobjedniku ponuđena samo čast doprinosa historiji.

Prikupljajući ove simbole širom zemlje odmah se mogla uočiti ogromna raznolikost – u širokom rasponu umjetničkih stilova, oni sadrže simbole od boksačkih rukavice, različitih životinja, fabrika, vjerskih simbola, do prirodnih znamenitosti. Ova raznolikost ne čudi, jer za razliku od nekih drugih evropskih zemalja sa stoljetnom heraldičkom tradicijom, BiH nema “College of Arms” ili ustanovu koja okuplja stručnjake koji reguliraju standarde. Međutim, čak i u ovoj haotičnoj raznolikosti simbola koja se vidi u bazi podataka, određeni obrasci počeli su se pojavljivati, jer općinski zvaničnici obično imaju dva pristupa kod odabira identifikatora lokalnog stanovništva: veoma mali broj upotrebljavaju neutralne simbole dok ih većina koristi etničku i/ili vjersku simboliku. I dok ljiljan, dvoglavi orao i šahovnica jasno identificiraju tri konstitutivna naroda u BiH, postoji još mnogo etnički obojenih simbola na općinskim grbovima u BiH.

Tri različita etnička simbola:

Ljiljan se koristio na mnogim heraldičkim simbolima tokom evropske historije od vremena Križarskih ratova. Iako se najčešće veže za Francusku, ovaj simbol se pojavljuje u mnogim zemljama širom Evrope i Sjeverne Amerike. Upotrebljavan u srednjevjekovnoj Bosni u 14. stoljeću, ljiljan je oživio službeno 1992. godine kao državni simbol Republike Bosne i Hercegovine. Nakon Dejtonskog sporazuma, politički predstavnici bosanskih Srba i bosanskih Hrvata zahtijevali su da se državni simboli promijene što je međunarodna zajednica provela 1999. Ovaj simbol se danas sve više izjednačava sa bošnjačkom zajednicom.

Dvoglavi orao kao heraldički simbol najčešće se pripisuje Bizantskom carstvu i Svetom Rimskom Carstvu, a nekoliko istočnoevropskih zemalja upotrebljavaju ovaj simbol i danas. Ovaj orao veže se za Srbiju od 15. stoljeća, a također ima značaj i za bosanske Srbe od 19. stoljeća. S obzirom da je upotreba nacionalnih/etničkih simbola bila ograničena tokom komunizma, u Srbiji, ali i kod bosanskih Srba doživjeli su pravi preporod ranih 1990-ih. Ovaj simbol nalazi se na sadašnjem srbijasnkom državnom grbu i na prošlom grbu Republike Srpske, dok ga Ustavni sud nije proglasio diskriminirajućim 2007. godine, ali ovaj simbol ostao je i dalje identifikator srpskih zajednica.

Porijeklo šahovnice je teško utvrditi s obzirom na njen pojednostavljen dizajn, ali njena upotreba kod hrvatskih zajednica datira s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Nakon što je postala nezavisna od Jugoslavije 1991. godine ponovo je usvojena kao državni simbol Hrvatske. Otprilike u isto vrijeme, bosanski Hrvati usvojili su nešto modificiranu verziju šahovnice kao simbol para-države Herceg Bosne. Nakon što je Herceg Bosna ukinuta 1994. godine, ovaj simbol se nastavio koristiti na grbovima mnogih općina i kantona u Bosni, s hrvatskom većinom.

Iako ima dosta nesuglasica o porijeklu i tumačenjima, ovi simboli nisu po sebi uvredljivi. Prikazani negdje drugo i u različitom kontekstu, bili bi predmet malo drugačijih interpretacija. Međutim, u kombinaciji sa političkim i društvenim okolnostima u ovoj regiji, ovi simboli se povezuju sa ratnim događajima. Iako je Ustavni sud uklonio sve ove simbole iz obilježja svih razina državnih i entitetskih instutucija, oni su ostali prisutni. Najbolji primjer je ujedinjenje Oružanih snaga u BiH 2005. godine, kada su tri bataljona zadržala pravo da nose ove simbole skupa sa (ili tačnije na suprotnom ramenu) zastavom BiH.

Uvidom u bazu podataka jasno je da je većina građanskih heraldičkih simbola u BiH usvojena tek nedavno.

Zapravo, samo dvije općine u cijeloj državi – Maglaj i Tuzla – još uvijek upotrebljavaju grbove koji su usvojeni prije rata. “Nije bilo potrebe mijenjati grb jer savršeno predstavlja našu općinu i njene stanovnike,” objasnila je Alena Efendić iz kabineta načelnika grada Maglaja. Neki su, poput Grada Sarajeva, samo malo prilagodili svoj socijalistički grb, ali većina se dramatično promijenila u postratnom periodu.

S obzirom na vrijeme kada je većina grbova usvojena, prisustvo brojnih etničkih simbola ne iznenađuje. Rat je gurnuo etnički identitet u prvi plan i podijelio ljude po etničkim linijama. Kako se definiranje granica kolektivnog identiteta ponovo javlja u dominantnijem obliku, općinski simboli neizbježno oslikavaju ovu promjenu, od kojih većina odražava osjećaje isključivo etničke većine.

Nakon što smo to rekli, treba reći i da je Pravni okvir dejtonskog sporazuma uveo pojam “konstitutivni narod,” što znači, kako je potvrđeno Odlukom Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda 2000. godine, da niti jedna od tri konstitutivne skupine – Bošnjaci, bosanski Srbi i bosanski Hrvati – nije ustavno prepoznata kao većina nigdje u Bosni, i da grupe trebaju “uživati jednakost” na cijelom teritoriju. Uvidom u općinske grbove, jasno je da ovi uvjeti nisu uvijek dobrodošli u praksi, jer mnogi upotrebljavaju simbole koji predstavljaju isključivo jednu etničku ili vjersku skupinu.

I dok većina stanovnika ravnodušno može prolaziti pored heraldičkih simbola koje je vlast usvojila u njihovim zajednicama ili gradovima, ostali se mogu direktno osjetiti ugroženima tumačenjima njihovih poruka. Uzimajući u obzir nedavni rat, ne iznenađuje što emotivni naboj koji simboli nose podsjeća na užasne prizore koje su viđeni ili proživljeni. Kod povratnika na primjer identifikatori koje je odabrala općina mogu izazvati osjećaj uvrijeđenosti ili izopćenosti pri običnom posjetu uredu za rješavanje upravnih pitanja.

Kao rezultat osjećaja diskriminacije, poduzete su pravne mjere u proteklih petnaest godina koje su u pitanje dovele isključivu dimenziju moderne bosanske heraldike na entitetskoj, kantonalnoj i općinskoj razini javne uprave. Dvadeset tri slučaja su pokrenuta protiv diskriminatorskog sadržaja općinskih grbova koje su istraživali Ustavni sudovi oba entiteta.

Prošlog mjeseca je Ustavni sud presudio da grb općine Kiseljak nije u skladu sa Ustavom ili Odlukom o konstitutivnosti naroda, nakon što je jedan građanin našao njegove simbole diskriminirajućim.

Sadašnji grb sadrži i simbole ljiljana i šahovnice, i morat će se mijenjati kako bi reprezentirao Srbe i ostale grupe koje također žive u ovoj općini. Važno je napomenuti da trenutno niti jedna općina u oba entiteta ne sadrži simbole ljiljana,dvoglavog orla i šahovnice zajedno.

Grbovi i ostali heraldički simboli viđaju se po cijelom svijetu, izgrađujući identitet bilo da se radi o kraljevskoj obitelji koja slavi nadolazeće vjenčanje ili o općinskim zajednicama. Iako simboli kolektivnog identiteta koji su povezani sa etničkom pripadnošću nisu po sebi uvredljivi, političke i druge vanjske okolnosti dinamično su promijenili značenje takvih konstrukcija identiteta. Raznolikost simbola koji se nalaze na općinskim grbovima u BiH odražava period tranzicije s kojom se zemlja danas suočava. Ova slika suvremene BiH, portretirana općinskim grbovima, ilustrira poteškoće pri određivanju balansa u multikulturnom društvu. Iako većina grbova predstavljaju monoetničke simbole, i tako izaziva negativne reakcije “etničke manjine” u određenim područjima, slučaj Kiseljak i ostali sudski slučajevi o diskriminatorskoj heraldici zahtijevaju epilog koji će testirati sposobnost lokalne vlasti da pravi kompromise, dok u isto vrijeme zadržava svoju etničku raznolikost.